Nadovezao bih se na predhodni tekst o arkadnim igrama i nastavio putovanje i priču o konzolama kroz istoriju digitalne zabave.

U istoriji video igara postoji i četvrta generacija igara nazvana još i kao 16-bitna era, era video konzola počela je u oktobru 1987. godine tako što su japanci izbacili NEC – Nippon Electric Company’s- PC engine – poznatiji kao Turbo Grafix-16.

U to vreme postojali su veliki korporacijski ratovi konzola, iako je NEC izbacio prvu konzolu četvrte generacije to im nije pomoglo da vode bitku na tržištu jer se rivalstvo ubrzo svelo na obračun ’titana’ – Nintenda i Sege.

Apsolutno sam siguran da su mlađim generacijama gejmera i te kako poznate ove kompanije i njihove konzole makar kroz priču.

Nintendo je iskoristio svoju prednost i predhodni uspeh u trećoj generaciji i tako osvojio naveći deo kolača na tržištu konzola i video igara četvrte generacije.

Kompanija Sega takođe je napravila veliku uspeh i počela novu franšizu – Sonic the Hedgehog se takmičio protiv Nintendovog Super Marija.

Nekoliko drugih kompanija je primetilo sazrevanje industrije, a s tim su počeli i da prave i kuju planove za nove konzole u budućnosti, ova greneracija 16-bitnih igara je završena prekidom Neo Geo 2004. godine.

Ne bi bilo u redu da Woo ovde završi priču o 16-bitnim igrama i konzolama, a da ne spomene i ručne prenosive konzole.

Prva portabl konzola u četvrtoj generaciji video igara bio je čuveni Game Boy, lansiran u aprilu 1989. godine.

Tada Game Boy postaje najpopularnija igračka za poneti. Za vas nešto mlađe, zamislite ekran koji je tada bio u boji, dok ortaci u školskom dvorištu gule tetris, a ti izvadiš Game Boy i svi se načičkaju  oko tebe.

Mnoge od najpopularnijih igara u ovoj generaciji prvobitno su  bile 8-bitne igre. Neki od prvih, ali i najboljih naslova bili su Mario, Metroid, Zelda, Star Fox, Kirby, Dragon Quest, Final Fantasy, Seiken Densetsu (Secret of Mana), Sonic the Hedgehog, Donkey Kong, Street Fighter, Mortal Kombat i Mega Man X…